“Put u sadašnjost“-besplatna knjiga

Izdvojeno

Tema: Svest, um, šta je patnja, šta je ovaj život, ko smo mi …

Pozdrav dragi prijatelji. Objavio sam svoju prvu knjigu i to potpuno besplatno. Ovo je moj poklon svim dobrim ljudima. Moj dugogodišnji rad i lični uvid. Nadam se da ćete uživati!

Skidajte, čitajte, delite, komentarišite…sve je besplatno!

Naslovnu stranu i slike je izradio je akademski slikar Bojan Stričević.

Put u sadasnjost

Link za knjigu. Kliknite na link ispod i potom kliknite na download i to je to.

http://www.mediafire.com/file/q0g7wau89uauaua/Put_u_sada%25C5%25A1njost.pdf/file

 

Važno:

Ukoliko niste u mogućnosti iz bilo kog razloga da skinete knjigu obratite mi se putem mejla dalibors@mail.ru i knjiga će vam ubrzo biti dostavljena.

Moj predlog za čitanje: Knjiga Aurora Boris- INVERZIJA

 

Ako zelite da naucite kako da prevazidjete teske emocije poput besa, osude, ogorcenosti, i da se ujedno smejete na tom putu učenja, ovo jeste knjiga koju bi trebalo da procitate. Ova knjiga predstavlja spoj duhovnosti i humora, zapravo, spoj nespojivog…

53246876_776347026054083_5909740395020943360_n

Napokon knjiga koja nas KROZ SVAKODNEVNE SITUACIJE, HUMOR I JASNE PRAKTIČNE SAVETE vodi putem duhovnosti, uči KAKO otpustiti, prepustiti, kako prevazići bes, neprijatne emocije, kako da primenimo sve ono što nam govore da bi trebalo, a ne kažu nam KAKO da to primenimo u svakodnevnom životu! Uz ovu knjigu učimo da putem duhovnosti možemo ići koristeći kombinaciju mudrosti i duhovitosti.

Knjigu Aurora Boris „Inverzija“ možete kupiti preko zvanične FB stranice https://www.facebook.com/Inverzija-Aurora-Boris-329105007806315/?modal=admin_todo_tour

 

Kuća

Predivan tekst Silvije Đurković Arsenović. Emocije, ljubav, duhovnost…Čitajte i uživajte!

Kada se osvrnem na godine koje su iza mene, moglo bi se reći da sam negdje na pola puta ovozemaljskog mi trajanja, ali za mene je ovo kraj. Kraj puta koji me je doveo natrag Kući..

drew-beamer-1410026-unsplash

Foto: Drew Beamer unsplash.com

Prije mnogo, mnogo godina dok sam još bila stanar svoje Kuće, rekli su mi da nije dovoljno dobra.

Počeli su da je porede sa drugim; ukazivali na razne nedostatke, često lupali po njoj svim i svačim ispitujući njenu čvrstinu, a potom ukazujući na sve ono što bi joj trebalo promijeniti da bi bila dobra. Svako bi imao svoju viziju Kuće, a ja sam se trudila da im ugodim, misleći, ako je promijenim, da će im biti lijepo tu i da će konačno da je prihvate. 

Farbali su je u svoje boje, namiještali i razmiještali po svom ukusu, zatrpavali svim i svačim i što su se oni tu bolje osjećali, meni je bilo sve gore. Kuća je sve više gubila svoju autentičnost i vremenom izgubila najvažniji dio Sebe, svoj duh.

Tako sam vremenom počela loše da se osjećam u sopstvenoj Kući, pa sam, eto, počela da se zgražavam nad njom, da zatvaram oči, da navlačim zavjese, gasim svjetla… Vremenom je postalo neizdrživo i nesigurno boraviti u njoj, jer joj je od silnih pukotina prijetio kolaps, pa sam pobjegla glavom bez obzira.

Ne znam više ni sama koliko je trajao taj bijeg. Tumarala sam okolo putevima bola, patnje, ljubomore, zavisti, očaja, mržnje, nemoći i potpune izgubljenosti.

magne-traeland-1409858-unsplash

Foto: Magne Træland unsplash.com

Otišla sam daleko od svega… pa i od samog Boga. 

Na kraju sam Ga ipak MOLILA da dođe i da me uzme Sebi. Došao je, pomilovao me po glavi i rekao da još nije vrijeme da krenem, ali da je vrijeme da se vratim. 

Gdje?” – upitah začuđeno. ”Pa, natrag Kući.” …

I poslušah Ga, osjećajući to cijelim bićem kao jedinu pravu Istinu.

U trenu pomislih da ne znam kojim putem da krenem, ali mi neki Glas iz dubine duše došapnu da postoji

   

 Samo Jedan Put, 
 Put Ljubavi 
 i da ću ga pronaći 
prateći Srce i Znakove kraj puta.

I eto, moje srce i znakovi koje sam naučila da čitam i prepoznajem, doveli su me ovdje gdje sam danas – kod Kuće.

Dočekalo me je tu mnogo posla; krpljenja pukotina, čišćenja, izbacivanja nagomilanog smeća i svega nepotrebnog, a najviše onog što nije bilo moje. Gulila sam sloj po sloj, dok na kraju nisu ostali goli zidovi. Fasada mi više nije bila potrebna.

Kuća je bila savršena baš onakva kakva JESTE. Oprala sam prozore, razmakla zavjese, popalila svjetla i nabacila svoje boje! Sa ponosom mogu reći da je to opet Moja Kuća, savršena, kakva je od samog početka bila.

Sada sam tu. 

roberto-nickson-1409818-unsplash

Foto: Roberto Nickson unsplash.com

Ne tumaram više okolo. U svom sam, na svom. Kome se sviđa, dobro došao je, a kome ne, s ljubavlju ću ga ispratiti i poželjeti sretan put. Nema više bježanja, nema nenajavljenih ostiju, nema iznenađenja. Sve i svakog prihvatam, jer znam da nije slučajno tu, ali svoje Svjetlo više ne gasim zato što nekom ide u oči. Svoje prozore ne zatvaram, zato što su im okviri preuski ili preširoki za nečije poglede. Svoju Vatru ne stišavam, zato što neko ne podnosi Toplinu. Ne biram sivilo, zato što drugi ne razaznaju Boje. Uživam u Svjetlosti i toplini Svog doma.

 

Zato i vi vodite računa o vašoj Kući. 

Budite svoj gazda. Vaša kuća, vaša pravila. 

Biće onih kojima će vaša Svjetlost zasmetati, jer su im se oči već navikle na mrak, ali biće i onih koje će baš ta Svjetlost privući dok tumaraju okolo mrakom. Zakucaće na vaša vrata tražeći utočište, a onda okrijepivši se i nahranivši se Toplinom i Ljubavlju vašeg doma, poželjeće i sami da potraže Put do svog. Pomozite im tako što ćete ih dobro spremiti za Put. Put koji sami moraju preći…

Beskućniku nećemo pomoći ako napustimo svoju Kuću, već ako mu pokažemo kako da stigne do Svoje.

Dosta je bilo lutanja!

Svi pravac Kuća.

Napisala: Silvija Đurković Arsenović

Foto: https://unsplash.com

Znanje ste VI, znanje je SADA

Duhovni put obično razumevamo kao jedan niz koraka, koje je potrebno da učinimo kako bismo došli do zamišljenog cilja. U nekoj meri to ima smisla. Učimo, radimo, stičemo nova saznanja i iskustva i na taj način postajemo duhovno bogatiji.

deniz-altindas-38128-unsplash

Ipak, tu može da nastane problem, ukoliko previše sebe dajemo spoljašnjem svetu: ritualima, tehnikama i metodama. Odnosno, ako ostanemo ,,zarobljeni“ u jednoj vrsti verovanja i ne širimo znanja ka drugim oblicima duhovnosti. Kao što je za nas opasan um, koji želi da se vezuje za materijalno, isto tako je opasan um koji nas vezuje za duhovno. Ta igra uma u kojoj nas neprestano drži u fazi traganja je prisutna kod čoveka i ne dozvoljava mu da se osvesti.

Igra uma može da bude uključena i u šira znanja, pa se ne retko dešava da čovek tragajući za duhovnim promeni za života veoma veliki broj metoda, tehnika, religija i znanja. Kod osoba koje praktikuju meditaciju, primetio sam sličnu tendenciju. Jedno vreme praktikuju jedan metod, potom se um zasiti i prelazi se na drugi metod. Takvo ponašanje se obično zove ,,kengur“ meditacija, jer um ne dozvoljava da se čovek maksimalno posveti i istraži određenu tehniku.

Prevashodno, u igru uma je uključena identifikacija, oružje koju um najčešće koristi. Pod identifikacija mislim na naše mišljenje da pripadamo nekom učenju, nekom putu, i to može da nam predstavlja veliki pritisak. Potom tu je taktika vezivanja, koja nas nakon identifikacije drži u jednom znanju, i često nameće neka druga uverenja iz istog znanja, koja nismo spremni da prihvatimo. Tako se stvara napetosti kod vezivanja za metod. Cela ova igra uma se završava napuštanjem metoda, gde dolazi do određenog olakšanja i otpuštanja stega, a ubrzo nakon toga sledi novo ushićenje kod pronalaženja novog metoda. Da li prepoznajete tu igru uma? Radi se o klasičnom vezivanju. Događa se upravo suprotno od onog što dobijate ili učite i čitate o meditaciji.

U duhovnosti je poznat termin tragač i siguran sam da ste i vi, kao i ja, nekada u svom vokabularu koristili ovu reč. Jer, kako smo drugačije mogli da opišemo sebe u fazi u kojoj smo na početku, malo toga nam je jasno i svesni smo da je osvešćenje za nas, u tom trenutku, veoma daleko? Tragač, tragalac, istraživač…sve su termini, kojima smo pokušavali da objasnimo sami sebi: Šta mi to zapravo radimo i čemu težimo?

Ko je tragač?

lucas-sankey-1339354-unsplashDa li ste se ikada zapitali: Ko je taj tragač? Naravno, opet um. To je nova igra uma, stalnog održavanja čoveka u fazi iščekivanja. Ova igra uma govori da je znanje i osvešćenje i prosvetljenje negde i da je potrebno da ga dostignemo. Otuda i fraze ,,duhovni put“. To ,,negde“ je smešteno u budućnosti, a verujem da znate, čim je nešto smešteno u budućnost to više nema nikakve veze sa sopstvom, sa vašim pravim JA. Budućnost je neizvesna, ne znamo kako će ona izgledati i samo je obična fantazija našeg uma. Zato tragač u duhovnosti ne postoji, jer zapravo um barata maštarijama iz budućnosti. Ako je budućnost neizvesna i nepoznata, koliko tragač ili tragalac može biti realan i istinit?

Znanje je tu

madison-compton-1334660-unsplashZbog čega sve ovo um radi? Iz jednostavnog razloga da vas udalji od sadašnjeg trenutka, od vašeg istinskog JA. Ako pogledate duboko u sebe shvatićete da znanje ne postoji spolja, već da ste vi znanje. Ne postoji tragač, ne postoji put. Uostalom, kako bi postojao put od vas do vas? To je besmisleno. Vi ste tu i sada i siguran sam da nigde ne odlazite, barem ne fizički, kada želite da uradite nešto u sebi. Zbog čega bi onda postojao duhovni put i traganje za samim sobom?

Uvek ostanite smireni u svom JA. Tu boravite. Dostigli ste ga. Završili ste putovanje.

Napisao: Dalibor Stojšić

Foto: Unsplash.com